Srbija i Kosovo – Politika krize i kriza politike – Kako satira može biti plodna?
U okviru ovog projekta, ideja Sbunkera i Nove društvene inicijative je da na nove načine promišljamo odnose unutar regiona i unutar Kosova, a posebno da se na kritički način osvrnemo na političke, ekonomske i socijalne procese koji se odvijaju u procesu normalizacije odnosa.
Prativši društvena dešavanja na Kosovu i Srbiji, ne mogu da se ne otmem utisku da se politika i politički život odvijaju po sličnim matricama, da je modus operandi političkih elita sličan, i da ono što se danas u svetu naziva vreme “post-istine”, kod nas nekako postoji već godinama. U vremenu post-istine, navođenje na emocije i blatantne laži je uticajnije na formiranje javnog mnjenja nego objektivne činjenice. Problem se perpetuira kada laži učine politički sistem još disfunkcionalnim i tada se otvara prostor za populističku politiku.
Na Balkanu godinama već svedočimo o onome što se najbolje može opisati kao “politika krize”. Političke elite dezavuišu javnost zarad skretanja pažnje sa ogromnih problema sa kojima se društva suočavaju koriste određene događaje kao probne balone kojima kontrolišu javni diskurs i onemogućavaju raspravu o pitanjima koja bi mogla da budu bitnija građanima.
Poslednjih nekoliko meseci u odnosima Beograda i Prištine suočeni smo upravo sa time, da se određena pitanja, kao što su “voz”, “zid”, “demarkacija”, “vojska”, veštački kreiraju i koriste u svrhe simboličke politike, tj. ova pitanja se koriste u svrhu manipulacije javnim mnjenjem. Takve političke predstave samo služe kako bi nacionalistički lideri na obe strane mogli da nastave sa politikom “biznis as usual” pod velom zaštite nacionalnih interesa, a da istovremeno kontinuirano koriste državne i društvene resurse za sopstveno bogaćenje. Partokratija i klijentelizam koji su ključne odlike ovakvog sistema ne razlikuju se puno na Kosovu i u Srbiji. Preduslov za pronalaženje posla je partijska knjižica neke od partija na vlasti, a mediji pod njihovom kontrolom stvaraju lažnu sliku društveno-ekonomskog progresa koji bi u nedostatku kritičke misli omogućio kontinuiranu vladavinu ovakvih političkih elita. Tako se na jednoj strani na Kosovu govore bajke o ekonomskom progresu ili značaju najskupljeg autoputa na svetu, a na drugoj strani dezavuišu građani pričama o ubrzanoj izgradnji Beograda na vodi ili najviše izgrađenih kilometara autoputa u Evropi.
Politika krize, koju perpetuiraju političke elite, stvara krizu politike. Pad politike ogleda se u činjenici da se ona ne posmatra kao prostor u kome se deluje za javno dobro (što je definicija politike), već pre kao splet laži i obmana protkanih sumnjivim interesima i još sumnjivijim ideologijama. Nedostatak poverenja prema političkim elitama i liberalnoj demokratiji, koji je vidljiv poslednjih godina i na razvijenom zapadu, a koji je iznedrio populizam, na Balkanu ne može jasno da se artikuliše, jer su upravo političke elite bile te koje već decenijama na populizmu zasnivaju svoje platforme. Tu se gubi i esencija onoga što politika jeste, a to je slobodno učešće u političkom životu, jer se ono često smatra besmislenim, a mogućnost promene utopija.
Simptomatično je da dva satirična odgovora na ovakvu “krizu politike” dolaze upravo sa Kosova i Srbije i da možemo napraviti zanimljivu paralelu između njih. Jedan je Partija Forte (srp. “Jaka Partija) iz Prištine, a drugi je Pokret “Beli Samo Jako”, lokalni politički pokret iz Mladenovca, a čija je emanacija fiktivni lik Ljubiša Preletačević Beli koji se kandiduje za predsednika Srbije na predstojećim izborima.
Upravo je ta ozlojeđenost političkim elitama ono što izvlači na videlo ovakve pokrete i čini ih mnogo potentnijim u njihovoj borbi protiv sistema. Satira kojom ovakvih pokreti banalizuju konvencionalni politički prostor i kojom razgolićuju besmislenost političkog sistema je razoružavajuća, jer političke elite i mediji pod njihovom kontrolom nemaju alatki pomoću kojih mogu da im naude. Dok bi nekoga ko se kandiduje za ozbiljno učešće u političkoj utakmici vrlo lako diskreditovali napadima tabloida, izmišljenih vesti i armijom botova, u situaciji kada treba napasti fiktivne likove i njihove pokrete, to postaje mnogo teže, jer oni upravo te napade mogu upotrebiti protiv onoga ko se njima služi.
I zaista, Beli Samo Jako i Partija Forte (Jaka Partija) su u biti “slika u ogledalu” zvanične politike, jer zašto je obećanje Belog da će napraviti mladenovačko more tako što posoli jezero ili Partije Forte da će sagraditi autoput kroz prištinsku univerzitetsku biblioteku, drugačije od gomile bezvrednih obećanja koje izgovaraju političke partije u predizbornoj trci, za koje i sami građani znaju da su puka laž, ali i dalje u nedostatku pravih alternative glasaju za njih, ili su prosto prinuđeni na to samom prirodom klijentelističkog političkog sistema. Istovremeno, oba pokreta koketiraju sa nacionalnim identitetima, banalizujući nacionalne simbole koji su toliko puta u svakodnevnoj politici zloupotrebljeni.
Nemojmo se zavaravati, ovakve satirične političke pojave nisu i ne mogu biti korektiv liberalne demokratije koja je u krizi, ali mogu ukazati na malignost političkih sistema na Balkanu, ali i šire. Takođe, mogu uticati na povećanu participaciju mladih u politici, jer mogu navesti apstinente da počnu da učestvuju u političkom procesu. Iako sam čin glasanja nije dovoljna promena, ukoliko sa sobom ne nosi aktivaciju ili bar pojačano primišljanje o prirodi političkog sistema, ono ipak može da bude dobar start.
U budućnosti će biti zanimljivo videti kako će oba pokreta uspeti da demistifikuju nacionalne mitologije koje su veoma često zgodan okvir za političku mobilizaciju ili kako će uspeti da pored svoje satirične subverzivne strane utiču i na određene pozitivne promene u političkom sistemu. Za sada, Partija Forte i Beli Samo Jako povezuju dva društva više nego što ih razdvajaju, što je dobar start.
Napomena: Ovaj projekat je podržan od strane Ambasade SAD u Prištini i zajedno ga sprovode Sbunker i Nova društvena inicijativa. Izražena mišljenja predstavljaju stavove autora i ne odražavaju nužno stavove donatora i organizacija.