Očekivanja od dijaloga Beograda i Prištine u 2021.
Zbog različitih prioriteta glavnih zainteresovanih strana, kao i političkih i socio-ekonomskih okolnosti, postizanje sveobuhvatnog sporazuma između Beograda i Prištine nema veliku perspektivu u 2021. godini. Iako se očekuje da se dijalog nastavi, eventualno intenziviranje po pitanju postizanja sveobuhvatnog sporazuma se može očekivati najranije od druge polovine 2022. Drugačije će, možda, biti kada je u pitanju sprovođenje ranije dogovorenih sporazuma, piše programski rukovodilac Centra za alternativno rešavanje sporova iz Mitrovice Lazar Rakić.
Nakon februarskih izbora, na Kosovu se očekuje proces formiranja vlade i izbora kosovskog predsednika, zbog čega je agenda na kosovskoj strani već skoro popunjena bar do aprila. U slučaju izostanka političkog dogovora oko predsednika, i posledičnog raspisivanja novih izbora, formiranje novih kosovskih institucija moglo bi bude na dnevnom redu i duže. Takođe, ukoliko se bez većih komplikacije ostvare očekivanja da Samoopredeljenje Aljbina Kurtija bude ubedljiv pobednik, a on bude izabran za starog-novog predsednika vlade, dijalogu predstoji ono što Kurti odavno zagovara – preispitivanje pristupa i princip reciprociteta, zbog čega ne treba očekivati da će dijalog biti nastavljen ubrzo po formiranju nove vlade.
Sa druge strane, uprkos tome što je Zapadni Balkan stavljen na listu od šest spoljnopolitičkih prioriteta nakon prošlonedeljnog sastanka između novoizabranog predsednika SAD Džoa Bajdena i nemačke kancelarke Angele Merkel, ipak ne treba očekivati veći stepen koordinisanog angažmana ova dva spoljna faktora koji imaju najveći stepen uticaja na proces dijaloga, oko njegovog nastavka.
Razlog – unutrašnje (ne)prilike
I pored ranije najavljenog vraćanja SAD u spoljnopolitičku liniju sa Evropskom unijom, iz koje je administracija Donalda Trampa izašla, kao i pomenutog zaključka sa sastanka o zajedničkoj spoljnoj politici, prvi prioritet nove administracije u SAD, makar u inicijalnoj fazi mandata, biće unutrašnja politika. Fokus će biti na upravljanju zdravstvenom i ekonomskom krizom uzrokovanom pandemijom koronavirusa, kao i angažovanje na izgradnji kohezivnijeg društva u Americi, koje prolazi kroz period duboke polarizacije. Što se Nemačke tiče, njeni građani izlaze na federalne izbore u septembru 2021, te će stoga politička javnost od leta biti usredsređena na unutrašnji izborni proces.
Nakon završetka izbora u Nemačkoj i formiranja nove vlade, pripreme za novi izborni ciklus i predizborni period počinju u Srbiji.
Zakazani za proleće 2022, ovi izbori će biti najvažniji za vladajuću stranku u poslednjih 5 godina. Pored izbora predsednika, biraće se i skupštine beogradskih opština i vodeći čovek grada, a po svoj prilici i najavama predsednika Srbije Aleksandra Vučića, i novi parlament. Pored toga što će vladajuća stranka uložiti svu svoju pažnju u ovako važan izborni proces, nije realno ni očekivati da će se Vučić u predizbornom periodu upuštati u intenzivnije pregovore i moguće kompromise po pitanju tako važnih identitetskih pitanja za biračko telo, kao što je Kosovo.
Sve do sada navedeno ukazuje da se rasporedi pregovarača i najvažnijih spoljnih aktera ne poklapaju, što navodi na uverenje da se intenziviranje dijaloga Beograda i Prištine može očekivati tek nakon završetka izbora i uspostavljanja organa vlasti u Srbiji.
Šta očekivati od implementacije do sada potpisanih sporazuma?
Ove godine će biti tačno 10 godina od početka procesa dijaloga između Beograda i Prištine. On je bio dinamičan i prolazio je kroz razne faze u zavisnosti i od spoljnopolitičkih, i od unutrašnjih okolnosti u Srbiji i na Kosovu.
Za razliku od uvodnih godina pregovora, gde su oni vršeni isključivo uz posredovanje Evropske unije, 2020. smo imali dva odvojena procesa pregovora – jedan uz posredovanje Evropske unije i drugi uz posredovanje administracije SAD. Bila je to direktna posledica razmimoilaženja u spoljnopolitičkom partnerstvu između SAD i EU, zahvaljujući administraciji Donalda Trampa, ali i razlikama u pristupu zbog nemogućnosti Evropske unije da efikasno uslovi strane na sprovođenje dogovorenog.
Uz neispunjenje obećanja o davanju vizne liberalizacije Kosovu, što je u Prištini izvor duboke frustracije i nepoverenja u EU, razmimoilaženje sa SAD je Evropskoj uniji dodatno oslabilo polugu uslovljavanja kosovske strana implementacijom dogovorenog. Time je i oslabljena pozicija posrednika i otvoren manevarski prostor za odugovlačenje procesa i pokušaj izgradnje boljih pozicija strana u pregovoru.
Nakon pritiska Ričarda Grenela, prethodno uvođenjem taksi od 100% 2018. godine stopiran dijalog, obnovljen je na leto 2020. godine, ali u dva odvojena procesa.
S jedne strane, Evropska unija ga je obnovila uz princip „ništa nije dogovoreno dok sve nije dogovoreno“, što se odnosi na to da strane pregovaraju temu po temu iza zatvorenih vrata i polako grade sveobuhvatni sporazum bez saopštavanja detalja o dosada zaključenim pregovaračkim poglavljima. Ovaj pristup potpuno je drugačiji u odnosu na dosadašnju metodologiju evropskih pregovora gde se o detaljima sporazuma, iako oprečno, govorilo odmah nakon sastanaka, odnosno parafiranja sporazuma.
Kada razmatramo te prethodno potpisane sporazume koji i dalje nisu sprovedeni, izvesno je da će se nastaviti sa sprovođenjem sporazuma o energetici, za šta je točak već pokrenut krajem 2020. formiranjem zajedničkog regulatornog bloka Kosovo-Albanija i interkonekcijom KOSTT-a i OST-a. Predstojeće aktivnosti će, prema najavama zvaničnika, biti usredsređene na licenciranje kompanije Elektrosever za snabdevanje i distribuciju i kompanije EPS trgovina za trgovinu električnom energijom. U vezi sa ovim sporazumom, ostaje da se vidi da li će se i na koji način izvršiti licenciranje za distribuciju jer je to tačka koja je deo sporazuma, ali oko koje postoji neslaganje dve strane.
Dalje, na osnovu prioriteta o kojima je i ranije govorio Aljbin Kurti, a koji su u vezi sa reciprocitetom i dijalogom – ono što takođe možemo očekivati od sprovođenja po pitanju prethodno potpisanih sporazuma, ukoliko Samoopredeljenje bude formiralo vladu, jeste obnavljanje veza između Privredne komore Srbije i Kosova i nastavak rada na usklađivanju sertifikata i rešavanju problema uklanjanja necarinskih barijera i mera – što je sve ključno za trgovinsku razmenu, i što je u interesu i Beograda i Prištine jer barijere postoje na obema stranama.
Sa druge strane, paralelni proces dijaloga uz posredstvo SAD je rezultirao Ekonomskim sporazumom o normalizaciji u septembru 2020. Ovaj sporazum, uprkos nazivu, suštinski ne predstavlja samo ekonomski, već i politički sporazum. Imajući u vidu smenu u američkoj administraciji, pitanje je koliko će on biti obavezujući jer o njegovom sprovođenju stižu različite poruke.
Aljbin Kurti je još u septembru rekao da taj sporazum neće biti sproveden, a u januaru se izjasnio i specijalni predstavnik EU za dijalog Beograda i Prištine koji je naveo da taj dokument nije obavezujući. I ambasador SAD na Kosovu se izjasnio rekavši da je i dalje na snazi, ali da je podložan promeni, dok je budući sekretar Entoni Blinken u Senatu pozdravio ovaj sporazum.
Iako se u nekim tačkama već krenulo sa njegovim sprovođenjem, pozicija nove američke administracije prema ovom sporazumu će biti ključna i ona će sigurno biti jasnija u narednom periodu.
Da zaključim, odstupanje od Vašingtonskog ili bilo kog drugog sporazuma, ili izmene bez pređašnjeg konsenzuza između dve strane koje su ga i potpisale, ima potencijal da poljulja kredibilitet celog pregovaračkog procesa jer to onda ostavlja prostor za pitanje u kojoj meri su obavezujući i svi ostali sporazumi.
Otvoreni i dinamični prostor za diskusiju, unutar srpske i između srpske i ostalih zajednica na Kosovu, uticanje na bolje razumevanje i unapređenje pozicije srpske zajednice je cilj projekta Kosovske fondacije za otvoreno društvo (KFOS) „Demokratija, otvorenost i perspektiva srpske zajednice na Kosovu“ – OPEN. Deo ovog projekta je i ciklus tekstova OP-ED formata koje pišu upućeni u aktuelne društveno-političke teme i procese. Mišljenja, stavovi i zaključci ili preporuke pripadaju autoru i ne izražavaju neophodno stavove Kosovske fondacije za otvoreno društvo, RTV Kim, niti Nove društvene inicijative čiji je doprinos tekst Lazara Rakića.