Jezik koji ćuti u učionici: Kriza obrazovanja na turskom jeziku na Kosovu

U Prizrenu, gradu koji je za mnoge simbol suživota, prazne se učionice na turskom jeziku. U Mitrovici, neke su u opasnosti da budu potpuno ugašene. Dok institucije promovišu uključivanje zajednica u dokumente i deklaracije, stvarnost na terenu priča drugačiju priču: priču o nedostatku kvalitetnih udžbenika, nedostatku pripremljenog osoblja, nedostatku političke i budžetske pažnje prema jednakom delu kosovskog društva.

Strukturni problemi su brojni. Knjige na turskom jeziku su često zastarele, loše prevedene sa albanskog ili srpskog jezika i ne odražavaju lokalni kontekst. Škole sa nastavom na turskom jeziku rade sa ograničenim resursima, dok su na univerzitetskom nivou prilike oskudne, što prisiljava mnoge mlade ljude da pohađaju studije u Turskoj.

Uprkos nekim izolovanim naporima kao što je pomoć sa knjigama iz Turske ili podrška političkih figura iz turske zajednice, nedostaje dugotrajna državna strategija koja ovo pitanje tretira kao bitan deo obrazovnog i društvenog razvoja zemlje.

Od institucionalne isključenosti do rizika od asimilacije

Iako Sporazum o normalizaciji odnosa između Kosova i Srbije predviđa zaštitu za sve nevećinske zajednice, fokus na implementaciji nije bio gotovo isključivo na turskoj zajednici. Zajednice poput turske, iako sa političkom zastupljenošću u institucijama koje donose odluke, ostaju na marginama državne agende. Ova produžena administrativna i politička tišina povećava rizik da će mlađe generacije izgubiti dodir sa svojim jezikom, kulturom i identitetom.

Turski jezik na Kosovu nije samo sredstvo komunikacije; on je deo kolektivnog pamćenja, on je kulturna veza i on je dokaz istorije koja prevazilazi nacionalne granice.

Rešenja postoje, ali zahtevaju političku volju i aktivno učešće. Potrebno je: Uspostaviti jedinicu u okviru Ministarstva obrazovanja za koordinaciju obrazovanja na jezicima nevećinskih zajednica, uključujući turski; Izraditi i objaviti originalne udžbenike na turskom jeziku, prilagođene kosovskoj stvarnosti; Podržati univerzitete koji nude programe na turskom jeziku i stalno obučavati nastavnike; Osigurati da sprovođenje međunarodnih sporazuma o pravima zajednice nije selektivno.

Turski jezik je deo identiteta Kosova kao multietničke i demokratske države. Zaštita ovog obrazovanja je zaštita jednakosti, raznolikosti i budućnosti zemlje koja se još uvek gradi.

Stoga je obrazovanje na turskom jeziku na Kosovu odraz institucionalnog pristupa raznolikosti. A ono što nam ovaj odraz danas govori je zanemarivanje i zapostavljanje. Ali nije prekasno da se ovaj kurs promeni predanošću, saradnjom i stvarnom političkom voljom.

Autor je novinar. Ova publikacija omogućena je u okviru projekta „Dijalog, rešenje, budućnost“, uz podršku Ministarstva spoljnih poslova Savezne Republike Nemačke, koji sprovodi Nova društvena inicijativa (NSI) i Institut za socijalnu politiku Musine Kokalari. Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost Instituta za socijalnu politiku Musine Kokalari i Nove društvene inicijative. Ne odražava nužno stavove Ministarstva spoljnih poslova Savezne Republike Nemačke.