’’Dogovor muškaraca’’ ispred demokratije

’’Dogovor muškaraca’’ ispred demokratije
08/06/2020

Iako tvrde da zastupaju liberalne (leve) ili konzervativne (desne) politike, partije nemaju nikakve specifične ideologije i podsećaju na ono što je poznato pod terminom ,kartelske’ partije – organizacije koje vode grupe rukovođene sopstvenim interesima i osvajanjem vlasti. Izgleda da malo lidera na Kosovu brine o ideologiji ili zna šta je to, navodi u autorskom tekstu Špetim Gaši iz Saveta za inkluzivno upravljanje.

Kada grupi bivših pobunjenika i bivših komunista poverite zadatak izgradnje demokratije, dobijete Kosovo, predstavničku demokratiju sa poluautokratskim liderstvom. Kosovo bi se moglo definisati kao relativno uspešna predstavnička demokratija – održano je nekoliko ciklusa slobodnih i fer izbora – ali ne i kao liberalna demokratija, politički sistem koji karakterišu ne samo slobodni i pošteni izbori, već i slobodno i fer tržište, vladavina prava i podela vlasti. Vladavina prava trpi zbog političkog uticaja I kontrole, a tržište nije ni slobodno ni fer, kontrolisano je od strane nekolicine kompanija sa čvrstim političkim vezama.

Kosovsku demokratiju najbolje definišu reči lidera Demokratskog saveza Kosova (DSK) Ise Mustafe da „ljudi ne biraju vladu, oni samo biraju parlament.” Za Mustafu i većinu njegovih partijskih kolega, demokratija manje-više počinje i završava izborima. Kad obave glasanje, ljudi se vraćaju na posao, a rukovodstva partija sama odlučuju ko će formirati vladajuću koaliciju sa kim, retko uzimajući u obzir preferencije birača i obećanja data u kampanji. Sporazumi o partijskim koalicijama često uključuju podele između njih, ne samo političkih funkcija, već i profesionalnih, kao što su tužioci, sudije, članovi odbora javnih preduzeća, direktori Javnog medijskog servisa i Agencije za privatizaciju i ambasadori.

Za razliku od Sjedinjenih Američkih Država, u kojima partijski lideri učestvuju u preliminarnim izborima po principu jedan član – jedan glas, većinu lidera na Kosovu biraju partijske strukture koje te lidere lako kontrolišu. Uz to, u mnogo slučajeva, kao i u slučaju Mustafe iz DSK, lideri se biraju aklamacijom, a ne tajnim glasanjem. Oni koji ne podignu ruku, obično snose posledice. Pokret Samoopredeljenje je uveo preliminarne izbore za partijske lidere, ali je Aljbin Kurti učestvovao u prvim takvim partijskim izborima bez konkurencije, tako da trka nije izgledala nimalo više demokratska od izbora Mustafe aklamacijom.

Vladajuće koalicije su zasnovane na ličnim odnosima partijskih lidera i često na njihovim kratkoročnim interesima. Odnosi lidera i njihovi tajni sporazumi često su zamena za zakonske procedure. Isa Mustafa iz DSK je izašao iz vladajuće koalicije sa Samoopredeljenjem Aljbina Kurtija jer je ovaj drugi smenio ministra koji je, očigledno, prekršio privatni dogovor Mustafa-Kurti. Iako Ustav dozvoljava premijeru da smenjuje i imenuje ministre, dogovor Mustafa-Kurti je pokazao da je ispred Ustava, pokazujući da su tradicionalne vrednosti, kao što je ’dogovor muškaraca’ ponekad snažnije od normi kosovske demokratije u nastajanju. Naknadni pokušaji da se koalicija spase su takođe bili bezuspešni zbog tradicionalnih principa osvete: ako je Aljbin Kurti smenio ministra Ise Mustafe, sada Isa Mustafa mora da obori Aljbina Kurtija, kako bi odbranio čast DSK.

Kao glavna komponenta demokratskog sistema, političke partije ostaju slabe, nestabilne i imaju teškoće u razvijanju adekvatne demokratske kulture i debate o unutrašnjoj politici. Malo je međustranačkog i unutarstranačkog dijaloga i kompromisa. Uz to, većina političara nije dosledna svom sistemu ideoloških uverenja, već više svojim kratkoročnim interesima. Pre otprilike godinu dana, jedna grupa se odvojila od Samoopredeljenja i ušla u predizbornu koaliciju sa Alijansom za Budućnost Kosova, svojim političkim protivnikom.

Iako tvrde da zastupaju liberalne (leve) ili konzervativne (desne) politike, partije nemaju nikakve specifične ideologije i podsećaju na ono što se poznato pod terminom ,kartelske’ partije, organizacije koje vode grupe rukovođene sopstvenim interesima i osvajanjem vlasti. Izgleda da malo lidera na Kosovu brine o ideologiji ili zna šta je to. I dalje povezuju ,levo’ sa komunizmom, a ,desno’ sa patriotizmom. Posledica toga je da sve, osim Samoopredeljenja, tvrde da su ,patriotske’ partije.

Iako su se izjasnili kao konzervativci, DSK, DPK i ABK podržavaju velike vlade i ogromnu javnu potrošnju. Oni podržavaju druge levičarske politike, one univerzalne, kao što su zdravstvo i obrazovanje, programe velike socijalne pomoći, poput programa za ratne veterane na koji odlazi oko 8 procenata državnog budžeta Kosova. Partije kosovskih Srba i drugih nealbanskih zajednica do sada su se bavile samo svojim etničkim pitanjima.

Poluautokratski lideri partija i nepoštene politike oblikuju demokratiju Kosova. Najveći deo građana Kosova zna da je sistem korumpiran, ali se osećaju bespomoćno, malo njih veruje da može bilo šta da se uradi kako bi se to promenilo. Mnogi su frustrirani što prodemokratske snage ne uspevaju da pobede poluautokrate, ne zbog izostanka javne podrške i glasova – velika većina je glasala za mlađe, demokratski nastrojene pojedince iz svih partija na izborima održanim u novembru 2019 – već zato što stari lideri partija svaki put uspeju da nadmudre one mlađe i demokratski orijentisane. Kada su svi pomislili da će se stara garda DSK nepovratno povući, oni su iznenada povratili svoju moć.

Poluautokrate ne mogu više da kontrolišu birače i ishode izbora, ali kontrolišu sistem koji su rešeni da brane po svaku cenu. Ironija je da oni takođe uživaju podršku onih koji podržavaju Kosovo iz inostranstva. Moglo bi se tačno zaključiti da američki ambasador u Nemačkoj Ričard Grenel ima veći uticaj na pravac demokratije na Kosovu od oko 800.000 birača na Kosovu.

Da parafraziramo Tomaša G. Masarika, prvog predsednika Čehoslovačke nakon 1918: imamo demokratiju, sada su nam potrebne demokrate.

Tekst je napisan u okviru inicijative Kosovske fondacije za otvoreno društvo – KFOS „Otvoreno sa…“ u kojoj učestvuje i Nova društvena inicijativa, u sklopu projekta pod radnim nazivom OPEN . Mišljenja, stavovi i zaključci ili preporuke pripadaju autoru i ne izražavaju neophodno stavove Kosovske fondacije za otvoreno društvo.

Tekst je originalno objavljen 08.06.2020 na Radio Kim-u  ???? https://bit.ly/37d0Kda

Share:

Shpetim Gashi

Špetim Gaši je potpredsednik Saveta za inkluzivno upravljanje, međunarodne nevladine organizacije sa sedištem u SAD-u. On se fokusira na pitanja upravljanja i političkog razvoja u zemljama u tranziciji. Masterirao je međunarodne odnose na Univerzitetu Kolumbija i diplomirao političke nauke na Univerzitetu Masačusets u Bostonu.

Share: